Što trebate znati o uzimanju uzoraka tla

Sada, nakon žetve proljetnih usjeva, precizna opskrba hranjivima ključna je u biljnoj proizvodnji. Ako biljci osiguramo premalo ili neadekvatno hranjivih tvari u odnosu na ono što može iskoristiti i ugraditi u urod, ne iskorištavamo mogućnosti koje nude agroekološki uvjeti niti potencijal same sorte ili hibrida. Posljedično dolazi do smanjenja prinosa ili nižih od očekivanih prihoda. Osim toga, to je i faktor koji povećava troškove. Jedan od pomalo zaboravljenih, ali iznimno važnih elemenata agrotehničkih i zaštitnih intervencija jest uravnotežena opskrba hranjivima. Ako ne možemo osigurati harmoniziranu opskrbu hranjivima, razvoj usjeva bit će sporiji, korovi ih mogu potisnuti, što je posebno izraženo kod kukuruza i suncokreta, a slabija kondicija biljaka povećava osjetljivost na bolesti, što zahtijeva dodatne mjere zaštite i dodatne troškove. Opskrba hranjivima (pri čemu ne mislimo samo na velike količine dušika, već na osiguranje svih hranjivih tvari u količinama i omjerima koji odgovaraju potrebama biljaka i karakteristikama tla) ima oko 25 posto udjela u postizanju željenog prinosa pod intenzivnim uvjetima. Zbog toga je važno da se provodi stručno. To zahtijeva poznavanje zahtjeva određene biljne vrste, sorte ili hibrida, ali i sadržaja hranjivih tvari u tlu. Ta dva čimbenika (količina primijenjenih hranjivih tvari i hranidbeni status tla) određuju hoćemo li moći učinkovito koristiti svoje resurse i postići željeni prinos. Da bismo to postigli, moramo poznavati opskrbljenost tla hranjivima, što se najbolje utvrđuje redovitim analizama tla i pravilnim tumačenjem rezultata.

Potreba i praksa uzorkovanja tla nije nova pojava. Bila je obvezna i u razdoblju velike socijalističke proizvodnje, obično svakih 3 ili 5 godina. Prema važećim zakonima, poljoprivrednici na nitratno osjetljivim područjima i oni koji sudjeluju u AKG programu obvezni su uzorkovati tlo svakih 5 godina, po 5 hektara. Reprezentativno uzorkovanje važno je jer pojedini parametri tla mogu znatno varirati i na malim površinama. Neki od tih parametara vidljivi su golim okom (poput mehaničkog sastava tla - pjeskoviti, glinasti ili zaslanjeni dijelovi), dok regionalne razlike u opskrbi hranjivima nisu vidljive. Zato je važno da uzorkovanje bude stručno provedeno. Podaci dobiveni nepravilno uzetim uzorcima ne mogu dovesti do ispravnih odluka. Ako se analiza plaća, time je još važnije osigurati pravilno uzorkovanje. Na nitratno osjetljivim područjima obvezna je tzv. sužena analiza tla, koja daje podatke samo o opskrbi NPK hranjivima. S profesionalnog stajališta, mnogo je korisnije provesti nešto skuplju proširenu analizu, koja daje i podatke o mikroelementima.

Prije nego što prikažemo konkretne primjere heterogenosti hranjivih tvari u tlu, pogledajmo kako izgleda stručno uzorkovanje oranica.

Dubina uzorkovanja iznosi 0–30 cm. Prosječni uzorak (koji se šalje u laboratorij) može biti reprezentativan ako je sastavljen od 25 do 30 poduzoraka prikupljenih s homogenih dijelova parcele na površini od 5 hektara. Prosječni uzorak teži najviše 1 do 1,5 kg. Postoje različiti načini za određivanje homogenih dijelova parcele. Mogu se koristiti karte izrađene na temelju različitih vegetacijskih indeksa (npr. NDVI), dobivene dronom ili satelitom, a karte prinosa također mogu značajno pomoći pri određivanju „taložnih“ područja u polju. Ako to nije dostupno, prethodni rezultati analiza tla, dijelovi tla vidljivi golim okom, pedološke karte (kartogrami, kopije karata) ili opažanja biljaka tijekom vegetacijske sezone mogu pomoći pri određivanju područja koja se mogu smatrati homogenima. Nakon toga, područja uzorkovanja (upravljačke zone) trebaju se označiti na topografskoj karti mjerila 1:10 000 ili drugom prikladnom mjerilu. Ako takva karta nije dostupna, mogu se koristiti MePAR blokovi ili kopije zemljišnoknjižnih karata. Područja uzorkovanja (zone, jedinice) i identifikacijske oznake uzoraka moraju biti zabilježeni na korištenoj karti (površine koje pripadaju jednom uzorku moraju biti jasno omeđene). Naravno, granice, oznake i površine parcela također moraju biti naznačene na karti. U nedostatku navedenog, područja uzorkovanja neće se moći pratiti. Preporučuje se uzimanje poduzoraka za formiranje prosječnog uzorka duž dijagonale područja ili u cik-cak liniji (Slika 1.). Poduzorci jednake težine moraju se prikupiti na najmanje 20 točaka duž linije uzorkovanja.

Zabranjeno je uzimanje uzoraka tla:

unutar 20 metara od ruba polja,
na uvratinama,
na mjestu gdje su složeni/stajali stogovi slame,
na mjestu skladištenja gnojiva, poboljšivača tla ili stajskog gnoja,
na mjestu gdje borave životinje.

Slika 1: Smjerovi kretanja prilikom uzorkovanja

Optimalno vrijeme za uzorkovanje je nakon žetve, ali prije gnojidbe, kada je tlo u radnom stanju. Nakon kemijske gnojidbe potrebno je pričekati najmanje 100 dana prije uzorkovanja; nakon organske gnojidbe potrebno je pričekati najmanje šest mjeseci.

Uzorkovanje tla može se provesti ručno ili pomoću mehaničkog uzorkivača tla. Prosječni uzorak treba staviti u vodootpornu vrećicu, koja se potom zatvara, označava identifikacijskom oznakom uzorka i što je prije moguće transportira u laboratorij za analizu.