ZAŠTO KAN (Pétisó)?

U ovim izazovnim vremenima za poljoprivredu, kada su cijene poljoprivrednih proizvoda niske, količine oborina nedovoljne ili vladaju sušni uvjeti, što dovodi do smanjenih prinosa, slabe profitabilnosti, pa čak i financijskih gubitaka, odabir odgovarajućeg dušičnog gnojiva postaje osobito važan. U takvim okolnostima svaki tehnološki element, agronomsko rješenje, praktična mjera ili prednost koja se možda krije u naizgled nevažnim detaljima može imati značajan utjecaj na konačan rezultat, pa čak i predstavljati spasonosno rješenje za proizvođače usjeva.

Kvaliteta gnojiva koje poljoprivrednici kupuju i primjenjuju stoga je od ključne važnosti. Svatko se već susreo s važnošću kvalitete ili se s njezinim značajem tek može susresti izravno u praksi. Cilj ovog članka nije pružanje stručnih agronomskih savjeta, već skretanje pozornosti na značajne razlike između proizvoda koji se naizgled čine sličnima s obzirom na način primjene, naziv i fizička svojstva. Upravo te naizgled male razlike u konačnici mogu biti presudne pri odabiru gnojiva koje ćemo kupiti i primijeniti, kao i u određivanju hoće li nam odabrani proizvod donijeti dobit ili samo prouzročiti financijske gubitke.

KAN (Pétisó) je izvorni mađarski proizvod koji se proizvodi već više od 90 godina. Naš je cilj pružiti poljoprivredi učinkovito dušično gnojivo koje biljkama ne osigurava samo neophodna hranjiva, već pridonosi i očuvanju kemijskih svojstava tla. Zahvaljujući iznimno visokom udjelu dolomita od 228 kg/t, proizvod i danas s velikom učinkovitošću ispunjava i ovu drugu važnu funkciju.

Kisela tla nepovoljna su za biljnu proizvodnju iz brojnih razloga. Između ostalog, biljke iz takvih tala mogu usvajati znatno manje hranjivih tvari, što može rezultirati gubitkom približno 50 % fosfora, 23 % dušika i 23 % kalija. Ovisno o kemijskoj reakciji tla, ti gubici mogu biti i znatno veći.

Nekoliko čimbenika pridonosi tim gubicima. Prije svega, u kiselim tlima usporava se proces nitrifikacije, smanjuje se prirodna sposobnost tla za opskrbu dušikom, a opada i prirodna aktivnost bakterija koje vežu atmosferski dušik. Posljedično, biljkama je na raspolaganju manja količina dušika.

Amonijevi ioni nakupljaju se u tlu te pri visokim koncentracijama, osobito u uvjetima suše, mogu postati toksični za biljke. Istodobno se povećava topljivost željeza, aluminija i mangana, što samo po sebi može izazvati fitotoksične učinke. Osim toga, željezo i aluminij toliko čvrsto vežu fosfor da ga biljke više ne mogu usvajati.

Za razliku od gnojiva KAN (Pétisó), mnoga gnojiva tipa MAS (poznata i kao KAN) kao izvor kalcija koriste vapnenačko brašno ili druge kalcijeve spojeve dobivene iz nusproizvoda, a ne dolomit (kalcijev magnezijev karbonat). Međutim, takvi materijali ne sadrže magnezij.

Važno obilježje gnojiva KAN-a (Pétisó) jest to što dolomit koji sadrži ne služi samo za poboljšanje svojstava tla, već predstavlja i izvrstan izvor kalcija i magnezija. Kalcij i magnezij imaju nezamjenjivu ulogu u brojnim fiziološkim procesima biljaka, ponajprije u održavanju njihove strukture, odvijanju metabolizma i osiguravanju opskrbe energijom.

Kalcij je jedan od glavnih sastojaka staničnih stijenki i staničnih membrana te stanicama osigurava stabilnost i čvrstoću. Potiče rast korijena i izboja u duljinu te omogućuje pravilno funkcioniranje meristemskih tkiva. Sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata i dušika (potičući proces nitrifikacije) te povećava otpornost biljaka na bolesti i stresne uvjete.

Magnezij je središnji strukturni element molekule klorofila, zelenog pigmenta prisutnog u biljkama. U slučaju nedostatka magnezija dolazi do znatnog smanjenja intenziteta fotosinteze i sposobnosti apsorpcije svjetlosne energije, a u težim slučajevima ti procesi mogu i potpuno prestati. Magnezij aktivira brojne enzime odgovorne za fotosintezu i disanje te pridonosi transportu i iskorištavanju fosfora. Sudjeluje u sintezi ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kao i u procesima usvajanja dušika. Osim toga, ima važnu ulogu u zaštiti biljaka od štetnog UV zračenja i ublažavanju toplinskog stresa.

Važno je istaknuti i da glavne ratarske kulture, ovisno o ostvarenoj razini prinosa, usvajaju između 30 i 80 kg magnezija po hektaru. U kiselim tlima kalcij i magnezij teško su dostupni biljkama, dok se u lakšim tlima lako ispiru. Stoga je njihova redovita nadoknada od iznimne važnosti! KAN (Pétisó), zahvaljujući sadržaju kalcija i magnezija, istodobno osigurava biljkama dušik, kalcij i magnezij.

Još jedno važno obilježje koje valja istaknuti jest iznimno fina granulacija dolomitnog praha sadržanog u gnojivu KAN (Pétisó). Prosječna veličina čestica dolomitnog praha manja je od 40 µm. Zahvaljujući iznimno velikoj specifičnoj površini, time se omogućuje brzo i učinkovito iskorištavanje hranjivih elemenata kalcija i magnezija.

Za bolju predodžbu o tome, 56 kg dolomitnog praha veličine čestica od 1 mm (što odgovara količini dolomita sadržanoj u 250 kg gnojiva KAN(Pétisó)) ima specifičnu površinu od 120 m². Nasuprot tome, dolomitni prah veličine čestica od 40 mikrometara, sadržan u istoj količini gnojiva KAN(Pétisó), ima specifičnu površinu od približno 3.000 m²!

Promatrajući s drugog aspekta, odnosno s gledišta reaktivnosti, dolomit sadržan u 250 kg gnojiva KAN (Pétisó) ekvivalentan je 1.400 kg dolomita veličine čestica od 1 mm. To je vrlo značajno jer veća specifična površina materijala znači i njegovu veću reaktivnost, odnosno sposobnost da lakše i brže stupa u kemijske reakcije.

Budući da se kalcij i magnezij iz dolomita jače vežu na koloide tla nego, primjerice, jednovalentni kalij, mogu s veznih mjesta istisnuti znatne količine jednovalentnih hranjivih elemenata (poput kalija, amonija i dr.) te ih na taj način učiniti dostupnijima biljkama za usvajanje.

Iako proizvodimo i ureu i amonijev nitrat, ne preporučujemo njihovu primjenu. Razlozi za to su sljedeći: i urea i amonijev nitrat zakiseljavaju tlo, što uzrokuje brojne štetne posljedice opisane u prethodnom tekstu, a u konačnici dovodi do smanjenja prinosa.

Kako bi se ublažio njihov učinak na zakiseljavanje tla, potrebno je primjenjivati materijale za kalcizaciju, što stvara dodatne troškove. Osim toga, za razliku od gnojiva KAN(Pétisó), ni urea ni amonijev nitrat ne sadrže kalcij i magnezij, iako su oba hranjiva elementa neophodna za rast i razvoj biljaka te su im potrebna u velikim količinama.

Osim toga, značajan udio amonijaka nastalog iz uree, potencijalno čak i do 70 %, može isparavanjem dospjeti u atmosferu. To ne dovodi samo do gubitka aktivne hranjive tvari, već i do onečišćenja okoliša.

Autor: dr. sc. Csaba Varga, poljoprivredni savjetnik i viši stručnjak za razvoj, Nitrogénművek Zrt.