Pravodobni zadaci nadoknade hranjivih tvari za ratarske usjeve

S obzirom na to da je sada travanj, vrijeme je za početnu gnojidbu kukuruza, suncokreta i soje. Zajednička karakteristika sve tri okopavinske kulture jest da imaju visoke potrebe za kalijem, pri čemu njihov unos kalija znatno nadmašuje potrebe za fosforom. Iz toga možemo s pravom zaključiti da je u „prosječnim uvjetima tla” — točnije, ondje gdje razine fosfora nisu izrazito niske (vrlo niske, niske), a razine kalija nisu izrazito visoke (vrlo visoke, prekomjerne) — najprikladnije koristiti NPK gnojivo s povišenim udjelom kalija. No, najprije pogledajmo specifične potrebe ovih kultura za hranjivima te količine hranjiva potrebne za ostvarenje zadanog prinosa (tablice 1–2)!

Iz prikazane tablice vidljivo je da sve tri kulture imaju najveće potrebe za kalijem, dok su njihove potrebe za fosforom, kalcijem, magnezijem i sumporom također značajne. Suncokret se posebno ističe po specifičnim potrebama za kalijem i sumporom, dok se soja izdvaja po potrebama za kalcijem i sumporom. No, zašto je to tako? Fosfor je nužan za sve anaboličke procese (sintezu proteina, masti i ugljikohidrata), dok je kalij primarno potreban za sintezu ulja te se u najvećim količinama akumulira u stabljici i biljnim ostacima. Kalcij i magnezij također imaju važnu ulogu u strukturnim procesima jer sudjeluju u jačanju stabljike, aktivaciji enzima i sintezi klorofila.
Međutim, nije nužno da biljka s najvećim specifičnim potrebama za određenim hranjivom ujedno i usvaja najveće količine tog hranjiva, odnosno omjeri između tih vrijednosti mogu varirati. Razlozi za to leže u razlikama u prinosima, različitim omjerima glavnih i sporednih proizvoda te razlikama u zonama usvajanja hranjiva.

No koje podatke trebamo koristiti?

Odgovor je istodobno jednostavan i složen. Jednostavan je zato što specifični podaci ne pružaju dovoljno pouzdane informacije ako su dostupni podaci o usvajanju hranjiva za određeni prinos. Složen je zato što opskrbljenost tla hranjivima, odnosno njegov kapacitet opskrbe, kao i druga svojstva tla, snažno utječu na to koliko je dodatnih hranjiva potrebno primijeniti kako bi se ostvario željeni prinos. Pogledajmo što računalni model preporučuje za fosfor i kalij u različitim uvjetima opskrbljenosti!

Vrijednosti prikazane u Tablici 3 značajno ovise o prethodnoj kulturi, njezinom prinosu, načinu zbrinjavanja biljnih ostataka, kao i o sadržaju gline u tlu, kvaliteti, kemijskim svojstvima i sl.

Na temelju navedenog možemo zaključiti da, ovisno o opskrbi tla fosforom i kalijem, kalijem bogato gnojivo (NPK 8-16-24 + 9,3 CaO + 11,8 SO₃) može biti idealno za okopavinske kulture, no u određenim slučajevima mogu se koristiti i fosforom bogata gnojiva (NPK 10-20-10 + 11,8 CaO + 20,4 SO₃) ili gnojiva s omjerom P:K 1:1 (NPK 8-15-15 + 11,9 CaO + 16,7 SO₃ + 2,6 % MgO + B; NPK 4-24-24 + 13,4 % CaO).

Koje još čimbenike trebamo uzeti u obzir?

Cilj osnovne gnojidbe je nadoknada fosfora i kalija. Istovremeno, s obzirom na značajne potrebe okopavinskih kultura za kalcijem, magnezijem i sumporom, vrijedi razmotriti sadrži li odabrano NPK gnojivo i te elemente, te u kojim količinama u odnosu na potrebe kulture.

Također treba obratiti pažnju na oblik granulacije. Granule kompaktnog NPK-a su mekane, lako se raspadaju i otapaju čak i pri minimalnoj vlazi, što ih čini učinkovitim i kada se primjenjuju neposredno prije sjetve.

Ako nije moguće istovremeno zadovoljiti potrebe za fosforom i kalijem NPK-om određene kompozicije, preporučuje se prioritetno u potpunosti zadovoljiti potrebu za kalijem, a da se pri tome ne zanemari fosfor. Dio fosfora se može naknadno nadoknaditi starter gnojivom primijenjenim u vrijeme sjetve.

Određena NPK osnovna gnojiva ne samo da nadoknađuju hranjiva, već služe i kao mikrobiološki pripravci korisni proizvođačima. Primjeri su Genezis Ekoenergetski Max (NPK 8-16-24 + 9,3 CaO + 11,8 SO₃) i Genezis Ekoenergetski Complex (NPK 8-15-15 + 11,9 CaO + 16,7 SO₃ + 2,6 % MgO + B), koja također sadrže vlaknasti gljivični organizam Trichoderma asperellum. Zahvaljujući svojim korisnim svojstvima, ona ubrzava razgradnju biljnih ostataka, oslobađajući hranjiva dostupna biljci. Pomaže poboljšati otpornost biljaka na stres (otpornost na sušu) i potiče njihov rast. Povećava otpornost kulture aktivacijom imunološkog sustava biljke. Rezultirajući simbiotski odnos i proizvodnja biljnih hormona od strane gljive dovode do veće i razgranatije korijenske mreže. To poboljšava usvajanje hranjiva i vode, čineći biljku znatno bolje pripremljenom za preživljavanje sušnih razdoblja.

Kroz plodove, koji sadrže tvari slične antibioticima, te svojom hiperparazitskom prirodom, smanjuje populaciju patogena u tlu (npr. vrste Sclerotinia, Rhizoctonia, Macrophomina, Fusarium i Aspergillus), čime se također smanjuje broj i troškovi primjene pesticida potrebnih za njihovu kontrolu.

Autor: dr. Csaba Varga, tehnički savjetnik i viši istraživač, Nitrogénművek Zrt.