Stručne mogućnosti nadoknade hraniva kod ozime pšenice
2026. October 15., Thursday
2026. October 15., Thursday
Sjetva ozime pšenice optimalna je od početka do sredine listopada. Međutim, oni koji još nisu obavili gnojidbu ne trebaju očajavati. Naime, Genezis NPK gnojiva, prvenstveno namijenjena nadoknadi fosfora i kalija, imaju prednost zahvaljujući nepravilnom obliku granula i tehnologiji proizvodnje. Njihove se aktivne tvari otapaju čak i pri niskoj razini vlage u tlu te se otapaju lakše i brže od NPK gnojiva s tvrđim granulama.
Svaka granula sadrži iste aktivne tvari i odlikuje se dobrom rasipnošću, čime se osigurava ravnomjerna raspodjela hraniva po cijeloj površini. Zahvaljujući izvrsnoj i brzoj topljivosti, gnojivo je prikladno za zadovoljavanje potreba pšenice za fosforom i kalijem, bilo jednokratnom primjenom tijekom sjetve, kao startno gnojivo, ili – ako sijačica nije prilagođena za takvu primjenu – neposredno prije sjetve.
Važno je naglasiti da je fosfor pokretač intenzivnog razvoja korijena i busanja. Ozima pšenica je kultura s velikim potrebama za fosforom; za ostvarenje prinosa od 8 t/ha iz tla usvaja 88 kg raspoloživog fosfora. Do završetka busanja u jesen pšenica je već usvojila trećinu svojih ukupnih potreba za fosforom.
Ozima pšenica kontinuirano usvaja fosfor tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa, a intenzitet usvajanja prati dinamiku nakupljanja suhe tvari. U ranim vegetacijskim fazama, sve do početka busanja, pšenica tijekom formiranja korijena fosfor usvaja sporije. Međutim, upravo je to početno usvajanje ključno za razvoj korijena i busanje. Od početka vlatanja do cvatnje usvajanje fosfora ubrzava se i nastavlja tijekom faza nalijevanja i dozrijevanja zrna.
Suša s jedne strane smanjuje pokretljivost fosfora, a s druge narušava funkciju korijena. Budući da je fosfor imobiliziran u tlu, a njegovo usvajanje uvelike ovisi o sadržaju vlage u tlu, isušivanje tla značajno smanjuje usvajanje fosfora putem korijena, čak i kada je sadržaj raspoloživog fosfora visok. Nadalje, suša smanjuje masu korijena, ograničava njegov uzdužni rast i smanjuje broj korijenovih dlačica, čime se dodatno ograničava usvajanje hraniva.
Stoga je odgovarajuća opskrbljenost fosforom od iznimne važnosti u uvjetima suše. Ako biljka nije u mogućnosti usvojiti dovoljno fosfora, dolazi do propadanja cvjetova pšenice, što rezultira jasnim smanjenjem prinosa. Osim toga, fosfor povećava sadržaj klorofila i štiti strukturu lista, omogućujući pšenici održavanje fotosinteze i nakupljanje suhe tvari čak i u uvjetima nedostatka vode. Dostupnost dovoljne količine fosfora rezultira dubljim korijenskim sustavom, čime se pšenici omogućuje pristup vodi i hranivima pohranjenima u dubljim slojevima tla.
Pšenica također ima velike potrebe za kalijem, a za prinos od 8 t/ha usvaja čak 144 kg/ha kalija. Do faze busanja usvajanje kalija relativno je umjereno, ali je njegova koncentracija u mladim biljkama u toj fazi najviša. Ova faza postavlja temelje otpornosti na mraz i fleksibilnosti staničnih stijenki.
Najkritičnije razdoblje traje od početka vlatanja do pojave klasa; nakon toga usvajanje kalija gotovo u potpunosti prestaje. Istodobno treba imati na umu da na pjeskovito-ilovastim tlima veće količine jesenskih i zimskih oborina mogu isprati kalij (kao i sumpor) ispod zone korijena, zbog čega je još važnije osigurati dovoljno duboku zonu korijena.
Opskrba hranivima potrebna za to ne ograničava se samo na odgovarajuću gnojidbu fosforom, jer na razvoj korijenskog sustava značajno utječu i opskrbljenost magnezijem i dušikom, kao i kalcijem. Kalij je odgovoran za funkcioniranje puči biljke, stoga rano i intenzivno usvajanje izravno određuje otpornost pšenice na stresne uvjete. Osim toga, sudjeluje u sintezi celuloze i lignina, što je ključno za zaštitu od polijeganja. U slučaju suhog proljeća kalij pomaže u održavanju turgora stanica, omogućujući pšenici bolju toleranciju na visoke temperature. Naposljetku, stanice dobro opskrbljene kalijem imaju deblje stanične stijenke, zbog čega su manje podložne napadu gljivičnih bolesti poput hrđe i pepelnice.
Iz svega navedenog proizlazi da, budući da se potrebe za fosforom i kalijem javljaju već u jesen i postaju intenzivnije početkom proljeća, fosfor i kalij treba primijeniti kao osnovnu gnojidbu u jesen, prije sjetve. Za tu su namjenu najprikladnija NPK gnojiva, a odabir formulacije treba temeljiti na opskrbljenosti tla i potrebama biljke.
Osim toga, neka NPK gnojiva sadrže i kalcij, magnezij i sumpor, koji su također neophodni za razvoj pšenice. Općenito, odgovarajuća gnojiva su NPK 10-20-10 i NPK 10-20-5. Međutim, kada je razina kalija niska, a razina fosfora dobra ili vrlo dobra, prednost treba dati formulaciji bogatoj kalijem, poput NPK 8-16-24. Suprotno tome, kada je razina kalija dobra, a razina fosfora niža, preporučuje se primjena NPK 8-15-15 ili NPK 4-24-24.
Iako navedena NPK gnojiva sadrže dušik te, ovisno o svom sastavu, kalcij, magnezij, sumpor, pa čak i bor, količine tih hraniva (koje, naravno, ovise i o primijenjenoj količini gnojiva) nisu dovoljne za potrebe pšenice.
Budući da moramo osigurati da količina dušika koju će usjev potrošiti do proljeća (do prihrane) bude dostupna već u vrijeme sjetve, ako NPK gnojivom nismo primijenili najmanje 35 kg/ha dušika, preporučuje se nadoknaditi nedostatak startnim gnojivom. Ovisno o okolnostima, za tu je namjenu dostupno nekoliko odgovarajućih proizvoda.
Za istodobnu nadoknadu dušika, kalcija i magnezija najprikladniji su KAN (Pétisó), koji ne zakiseljava tlo, i Green Max, koji podiže pH vrijednost kiselih tala te osigurava veće količine kalcija i magnezija. Primjenom 100 kg KAN-a (Pétisó) po hektaru može se osigurati približno 12 % odnosno 10 % potreba pšenice za kalcijem i magnezijem; pri istoj količini dušika, Green Max može osigurati polovicu odnosno trećinu tih potreba. Preostale količine, naravno, mogu se osigurati sadržajem kalcija i magnezija u NPK gnojivu ili prihranom KAN-om (Pétisó) odnosno Green Maxom.
pH vrijednost tla također značajno utječe na usvajanje hraniva. Na kiselim tlima može se iskoristiti svega polovica primijenjenog fosfora, dok se može smanjiti i usvajanje dušika i kalija – pri pH vrijednosti 5,5 za čak 23 %. Takav gubitak hraniva ne može se zanemariti s ekonomskog aspekta.
Iz prethodno navedenih razloga KAN (Pétisó) preporučujemo kada je cilj spriječiti daljnje zakiseljavanje tla ili osigurati umjerenu nadoknadu kalcija i magnezija, dok je Green Max prikladan kada želimo sanirati zakiseljenost tla ili je potrebno nadoknaditi veće količine kalcija i magnezija.
Ako pri primjeni startnog gnojiva želimo nadoknaditi kalcij i sumpor umjesto dušika, rješenje su KAN (Pétisó)+S 24-12 ili KAN (Pétisó)-S Max 20-18. Prvi proizvod osigurava manje, a drugi veće količine kalcija i sumpora za pšenicu, uz zadržavanje iste količine dušika.
Naravno, ova granulirana gnojiva koja također sadrže sumpor mogu se koristiti i za prihranu. Stoga, ako se u jesen odlučimo za nadoknadu kalcija i magnezija (KAN (Pétisó) ili Green Max), u proljeće i dalje imamo mogućnost primjene KAN (Pétisó)+S 24-12 ili KAN (Pétisó)-S Max 20-18 u prihrani, čime istodobno nadoknađujemo dušik, sumpor i, u određenoj mjeri, kalcij.
Najbolja strategija gnojidbe uvijek je osigurati uravnotežen omjer hraniva prilagođen potrebama biljke, i to ne samo dušika, fosfora i kalija, već i kalcija, magnezija i sumpora. Naravno, time priča nije završena, no učinkovit način nadoknade mikroelemenata je folijarna prihrana, koja trenutačno nije moguća.
Dr. sc. Csaba Varga
Tehnički savjetnik i viši znanstveni suradnik
Nitrogénművek Zrt.